Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisana je nadležnost Ustavnog suda za provođenje nadzora nad donošenjem propisa za izvršenje Ustava, zakona i drugih propisa.
Ustavni sud Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 6. veljače 2024. na osnovu prijedloga za provođenje nadzora nad donošenjem propisa za izvršenje Ustava, zakona i drugih propisa iz nadležnosti ministra zdravstva, donio izvješće kojim je utvrđen propust ministra zdravstva da donese propise za izvršenje Zakona o zaštiti na radu (ZoZR-a).
Izvješće Ustavnog suda objavljeno je dana 16. veljače 2024. godine pogledajte OVDJE.
Nadležni ministar zdravstva (uz suglasnost ministra nadležnog za rad) nije donio pravilnike na koje ga obvezuje članak 103. stavak 5. Zakona o zaštiti na radu (N.N., br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) nužne za provedbu tog zakona.
Navedeno se odnosi na Pravilnik kojim se propisuju poslovi s posebnim uvjetima rada i uvjeti koje moraju ispunjavati radnici koji obavljaju te poslove, zatim Pravilnik kojim se propisuju postupci pružanja prve pomoći, sredstva, vrsta i količina sanitetskog materijala koja mora biti osigurana na mjestu rada, način i rokovi osposobljavanja radnika za pružanje prve pomoći te Pravilnik kojim se propisuje, ovisno o vrsti djelatnosti i aktivnosti poslodavca, procjeni rizika, broju radnika i broju radnika koji obavljaju poslove s posebnim uvjetima rada, najmanji broj sati koje je poslodavac obvezan ugovoriti sa specijalistom medicine rada, a koje specijalist medicine rada mora provesti na mjestu rada.
Na osnovu Zakona o zaštiti na radu, ministar nadležan za zdravlje uz suglasnost ministra rada bio je u obvezi donijeti navedene propise u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona tj. najkasnije 17. rujna 2014.
Ustavni sud utvrdio je da je ministar nadležan za zdravstvo od četiri pravilnika koje je u skladu s člankom 103. stavkom 5. ZoZR-a trebao donijeti u roku od 90 dana, donio samo jedan pravilnik, i to protekom roka od 90 dana (koji je stupio na snagu 8. srpnja 2021.), dok tri pravilnika nije donio.
Pored toga, Ustavni sud utvrđuje da, iako je ZoZR mijenjan i dopunjavan četiri puta od donošenja i stupanja na snagu tog zakona, zakonodavac nije navedenim izmjenama i dopunama produljio rok za donošenje navedenih pravilnika.
Prema Ustavu Republike Hrvatske, ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu Republike Hrvatske, a izvješće o tome dostavlja se u pisanom obliku predsjedniku Vlade.
Slijedom navedenog, na temelju članka 125.a Ustava i članka 105. stavaka 1. i 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud je o utvrđenom propustu ministra zdravstva izvjestio predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Sada je na potezu čelnik Vlade koji je dužan osigurati daljnje postupanje u vezi donošenja pravilnika; osnivanje stručnih radnih skupina; izradu nacrta prijedloga pravilnika; objavu istih na portalu i upućivanje u obvezno e-savjetovanje; razmatranje pristiglih primjedbi, prijedloga i komentara; na osnovu tog procesa oblikovanje konačnog sadržaja pravilnika, zatim parafiranje ministara nadležnih za zdravstvo i rad te potom objava pravilnika u službenom glasilu Republike Hrvatske, i njihovo stupanje na snagu.
Pri tome je važno naglasiti da je Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, propisano da stručnjaci kao predstavnici zainteresirane javnosti mogu biti imenovani za članove stručnih radnih skupina kako bi se osigurala zastupljenost interesnih skupina te fizičkih i pravnih osoba na koje neposredno može utjecati zakon ili drugi propis koji se donosi. Objava sastava radnih skupina za izradu propisa, kao i izvješćivanje javnosti o njihovom radu, standard je, utemeljen na Zakonu o pravu na pristup informacijama, praksi Povjerenika za informiranje RH i upravnosudskoj praksi.
Razvidno je u prethodnom slučaju da je proteklo više od devet godina a izostalo je donošenje podzakonskih akata, koji su posebno važni jer se odnose na ostvarivanje osnovnog ljudskog i radnog prava; prava na sigurne i zdrave radne uvjete. Kako se ubuduće izostanak donošenja propisa ne bi ponovio, sva tijela državne vlasti: i zakonodavna i izvršna, dužna su nadzirati i skrbiti da zakoni i propisi prije svega budu kvalitetetni i provedivi te da se dosljedno primjenjuju.
Pravilnici su podzakonski akti, potiču iz zakona i donose se sa ciljem primjene zakona. Kao pravni akt niži od zakona, podzakonski akt ne smije biti u suprotnosti s odredbama zakona, njima se ne utvrđuju nova prava i obaveze subjekata, već ih samo razrađuju i dopunjavaju.
Nužno je osigurati vladavinu prava, sigurnost i predvidljivost zakona i propisa, kako bi adresati na koje se određene obveze odnose bili u mogućnosti unaprijed znati koja su pravila napisana i obvezna te kako bi na temelju toga mogli svoje postupanje uskladiti s istima. Tome sigurno ne pridonosi nepravodobno donošenja propisa ili njihovi nedostaci, a posebno pokušaji da se izostanak istih ili pravne praznine nadomjeste raznim naknadnim uputama, obavijestima ili tumačenjima državnih tijela.
Prema Zakonu o sustavu državne uprave, nadzor zakonitosti postupka donošenja i sadržaja provedbenih propisa i naredbi obavlja Vlada. Pri ocjeni potrebe za pokretanjem nadzora mogu se uzeti u obzir podnesci koji upućuju na nezakonitosti u postupku donošenja ili u sadržaju provedbenih propisa i naredbi.
Vlada RH ima i posebnu odgovornost budući da prema članku 6. Zakona o zaštiti na radu „Vlada Republike Hrvatske ima obvezu sustavno pratiti stanje u području zaštite na radu u Republici Hrvatskoj te uz savjetovanje s predstavnicima poslodavaca i radnika utvrđivati, predlagati, provoditi i sustavno preispitivati politiku zaštite na radu te predlagati izmjene zakonodavstva radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika“.
Značajnu ulogu u promicanju sigurnosti i zaštite zdravlja na radu trebala bi imati i radna tijela Hrvatskog sabora kao zakonodavca; Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, u čijem je djelokrugu rada i područje zaštite na radu, kao i Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku povezano s područjem zdravlja na radu.
Vitomir Begović