U mnogim djelatnostima, posebno u tercijarnom sektoru, sjedeći položaj jest čest radni položaj. Čak se često opisuje kao idealan radni položaj. Međutim, ovaj položaj, ako se održava tijekom vremena i povezan je s vrlo malom potrošnjom energije, može imati štetne posljedice na zdravlje. Dugotrajno zadržavanje sjedećeg položaja, povezano s malim utroškom energije, može biti uzrok tzv. sjedilačkog ponašanja. Ovakvo sjedilačko ponašanje, kada je dugotrajno, može biti uzrok poremećaja mišićno-koštanog sustava, ali i oštećenja mentalnog zdravlja, dijabetesa tipa 2, pretilosti, kardiovaskularnih patologija i dr.
U Sloveniji je u kongresnom centru Brdo kod Kranja održan zanimljiv znanstveni skup „Upravljanje modernim suputnicima: sjedenje, starenje i kronična bol na radnom mjestu“, pa je korisno upoznati se s njegovim sadržajem.
Dugotrajno sjedenje neizbježno je na mnogim radnim mjestima, sa starenjem stanovništva i dužim radnim vremenom, stari i radna snaga, a kronična bol može biti povezana s radom. Sve to donosi brojne izazove i u području sigurnosti i zdravlja na radu.
Prema podacima Eurofounda, otprilike jedna trećina zaposlenih u Sloveniji gotovo cijelo vrijeme sjedi na poslu, žene nešto češće od muškaraca. Dodamo li tome trećinu onih koji sjede na poslu od jedne do tri četvrtine radnog vremena, a cijelo vrijeme sjedeći u automobilima, pred televizorima i drugdje, bez sumnje smo društvo sjedilačkih ljudi.
Istraživanje Slovenske udruge za liječenje boli (2019.) pokazalo je u vezi s kroničnom boli da dobra petina ispitanika osjeća ovu vrstu boli, žene znatno češće od muškaraca. Istraživanje je također pokazalo da se kronična bol povećava s godinama te da utječe na rad na poslu kod dvoje od pet ispitanika.
Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu - EU-OSHA je 2019. godine u ESENER-ovom europskom istraživanju poduzeća o novim i nadolazećim rizicima utvrdila da gotovo četiri od pet poduzeća u Sloveniji imaju poslove na kojima posao zahtijeva dugotrajno sjedenje, u isto toliko, da posao zahtijeva ponavljajuće pokrete dlanova ili ruku, u dva od pet radnih položaja su naporni ili bolni, u tri od pet su poslovi na kojima se podižu ili pomiču ljudi ili teški tereti.
Homo Sedentare (sjedeći čovjek) u radnom okruženju
Mnoga zanimanja (npr. u uredima, laboratorijima, pozivnim centrima, u transportnoj industriji, u industriji odjeće) zahtijevaju dugotrajno sjedenje. U Europskoj uniji otprilike dvoje od pet zaposlenih obavlja sjedilački posao. Prema podacima Eurofounda, žene češće prijavljuju sjedeći posao. Pretjerano sjedenje donosi brojne negativne posljedice.
Mr. sc. Alenka Plemelj Mohorič i dr. Katarina Kacjan Žgajnar sa Zdravstvenog fakulteta definirala je sjedilačko ponašanje koje nadilazi samo sjedenje - naime, u ovu skupinu spadaju sve aktivnosti u kojima osoba u budnom stanju ne zadovoljava potrošnju energije od 1,5 MET (aktivnosti u sjedećem, polusjedećem, ležećem položaju) ili čak tijela u stojećem položaju). Napravili su studije koje utvrđuju da je sjedenje između 7 i 8 sati dnevno faktor rizika za zdravlje, a sjedenje od 10 ili više sati čak visok stupanj rizika za zdravlje. Među posljedicama su rana smrtnost, poremećaji mišićno-koštanog sustava, kardiovaskularne bolesti (nekoliko srčanih bolesti, ali i nekoliko moždanih udara s tragičnim završetkom), šećerna bolest tipa 2, određene vrste raka, posebice rak debelog crijeva, sluznice maternice i pluća, depresija i pretilost. Od bihevioralnih strategija za smanjenje sjedilačkog ponašanja istaknuli su česte pauze, situaciju kada razgovaramo, razgovaramo telefonom ili gledamo televiziju, mobilne aplikacije i podsjetnike da je vrijeme za kretanje, smanjenje vremena provedenog sjedenja pred ekranima i smanjenje motoriziranog prometa.
Maja Petričsa Zdravstvenog fakulteta u svom je prilogu govorila o tome kako sjediti kada sjedenje ne možemo izbjeći. Dugotrajno sjedenje bez redovite aktivacije mišića povećava nelagodu i ukočenost u lumbalnom i torakalnom dijelu leđa. Istraživanja su pokazala da je tijekom dugotrajnog sjedenja pojava prolazne boli u donjem dijelu leđa povezana s statičnijim sjedenjem.
Od preporuka je istaknula: tijelo treba biti u ugodnom uspravnom položaju (zadržati neutralan položaj kralježnice uz blagu lordozu lumbalnog dijela kralježnice), mijenjanje stava tijela tijekom sjedenja (prednost su redoviti sitni pokreti, a ne samo periodične promjene položaja u većem opsegu) i prekidanje sjedenja (ustanite barem svakih 50 minuta 10-20 sekundi, istegnite kralježnicu i, ako je moguće, hodajte nekoliko minuta). Međutim, kada sjedenje nije potrebno, preporučuje se redovita tjelesna aktivnost (kako bi se održala odgovarajuća fleksibilnost tijela i izdržljivost mišića trupa) te smanjivanje vremena sjedenja (barem) u slobodno vrijeme.
Starenje na radnom mjestu: učinite ga sigurnim i zdravim
Sigurnost i zdravlje na radu moraju biti važna organizacijska i osobna vrijednost od prvog ulaska na tržište rada jer se posljedice rada u neodrživim uvjetima rada gomilaju i negativno utječu na našu sigurnost i zdravlje te kvalitetu života. Udio starijih radnika raste, a nacionalno istraživanje o zdravlju i zdravstvenoj zaštiti pokazuje da s godinama raste udio onih koji osjećaju jaku ili vrlo jaku tjelesnu bol, imaju dugotrajnu bolest ili zdravstveni problem, a svoje zdravstveno stanje procjenjuju kao lošije.
Dr. Urša Bratun sa Zdravstvenog fakulteta govorila je o motivima za produljenje radne aktivnosti - istraživanja su pokazala da su to zdravlje, karakteristike rada, dob i obrazovanje, spol, materijalno stanje, zadovoljstvo poslom i osjećaj pripadnosti. Čini se da je unutarnja motivacija važnija od vanjske. Među strategijama koje organizacije mogu koristiti razmatraju se: uključivanje zaposlenika, prilike za učenje i mentorstvo, dijeljenje znanja, njegovanje osjećaja pripadnosti i lojalnosti, osjećaj autonomije pri donošenju odluka, uključivanje svih zaposlenika u edukaciju i kontinuirano stručno usavršavanje, pohvale, team building, održivi stil vođenja, važnost izgradnje dobrih međuljudskih odnosa, uspostavljanje stabilnog i sigurnog okruženja bez ad hoc promjena te podrška osobnom razvoju.
Prof. dr. Tina Kavčič sa Zdravstvenog fakulteta govorila je o stvaranju psihološki sigurnog radnog okruženja i stereotipima starijih radnika. Među karakteristikama psihološki sigurnog radnog okruženja autori navode: da se možemo izražavati bez straha od negativnih posljedica za vlastitu sliku o sebi, status ili karijeru; uvjerenje svih uključenih da je određeno okruženje sigurno za preuzimanje rizika (npr. možemo otvoreno govoriti o svojim stavovima i mišljenjima i također se ne slagati s nadređenima ili većinom, izraziti svoju zabrinutost, postavljati pitanja, tražiti pomoć, željeti povratne informacije, priznati neznanje ili pogrešku, itd.), a da ga drugi ne odbace, posrame, okrive, kazne itd. To su okruženja u kojima postoji međusobno poštovanje, prihvaćanje, interes, konstruktivno neslaganje i pomoć.
Stereotipi o starijim radnicima također utječu na njih, naime postoji manja vjerojatnost da će biti odabrani za zapošljavanje ili prilike za razvoj karijere (osobito ako posao zahtijeva rad na računalu, fizičke, društvene ili kreativne vještine), smanjuju samoučinkovitost starijih osoba, ranije se odlučuju za mirovinu i manje su predani poslu.
Živjeti i raditi s kroničnom boli
Procjene Slovenskog društva za liječenje boli pokazuju da kroničnu bol osjeća petina odrasle populacije, žene češće nego muškarci. Iako je ova vrsta boli najčešća kod starijih osoba, prisutna je i kod radno aktivne populacije. Za one s kroničnom boli koji se ne vrate na posao unutar mjesec dana povećava se vjerojatnost dugotrajne nesposobnosti za rad, pokazuje praksa.
Izv. prof. dr. Alan Kacin sa Zdravstvenog fakulteta govorio je o višestrukim posljedicama boli, npr. osobni invaliditet (anksioznost, depresija, smanjene dnevne aktivnosti, kvaliteta života, društveni, obiteljski i profesionalni život) i socioekonomski (povećani troškovi zdravstvene zaštite, niska produktivnost, izostanak s posla, prijevremeno invalidsko umirovljenje). Među praktičnim uputama za osobe s kroničnom boli istaknuo je da je svako kretanje bolje od mirovanja, da je lakše započeti i ustrajati u grupi i pod stručnim vodstvom, da je kronična mišićno-koštana bol nesrazmjerna stvarnom oštećenju tkiva, pa je normalno naprezanje leđa potpuno sigurno (planirano ali postupno), potrebno je postaviti kratkoročne (tjedne) ciljeve, radovati se uspjehu i ne odustajati, važno je naučiti tehnike samopomoći kada se stanje pogoršava (privremeno smanjenje tjelesne aktivnosti, kognitivno-bihevioralne tehnike, istezanje, zagrijavanje i dr.), ali posebno je potrebno dobiti stručne informacije o tome kako mozak regulira kroničnu bol - znanost o boli.
Tina Rozman iz URI Soča predstavila je čimbenike koji utječu na mogućnost rada kod osoba s kroničnom boli - među njima su demografski i socioekonomski (npr. dob, prihodi, obrazovanje, bračni status), simptomi (npr. bol, umor, fizička sposobnost, kognitivne funkcije, poremećaji raspoloženja), posao (npr. fizički, organizacijski, psihosocijalni), liječenje i drugo. Među čimbenicima koji pozitivno utječu na rad izdvojila je fizičke i fizičke (npr. ergonomski uređeno radno mjesto, korištenje ergonomskih pomagala, pomagala za dizanje tereta, fizički manje zahtjevan rad, smanjenje ponavljajućih pokreta, mirno radno okruženje, povoljni mikroklimatski uvjeti), organizacijski (npr. mogućnost prilagodbe rada i radnog mjesta, mogućnost prilagodbe radnih zadataka, redovite pauze, fleksibilno radno vrijeme i sl.) i psihosocijalni (npr. zadovoljstvo poslom, razumijevanje bolesti od strane tima i nadređenih).
Ana Miklavčič iz CentraKontura predstavila je slučaj uspješne profesionalne rehabilitacije dugotrajno nezaposlene starije osobe s kroničnom boli. Profesionalna rehabilitacija trajala je tri godine (radnik je prethodno bio nezaposlen više od 30 godina). Korišteni su biopsihosocijalni model i korisnički orijentirani pristup (zasnovanog radnog odnosa), a korisnik se postupno uključuje u radni proces. U tome su sudjelovale mnoge organizacije i sam korisnik.
Ojačati preventivne mjere
Možemo zaključiti da sjedilački položaji predstavljaju zdravstveni problem na radu za mnoge zaposlene. Zato je bitno ovaj rizik integrirati u pristup procjeni i prevenciji profesionalnih rizika. To će omogućiti učinkovito djelovanje na različitim razinama kako bi se smanjila izloženost zaposlenika sjedećem položaju, posebice kroz provedbu organizacijskih i tehničkih preventivnih mjera, kao i aktivnosti obuke i informiranja. Cilj predloženih radnji je stvoriti uvjete koji omogućuju zaposlenicima da redovito prekidaju razdoblja provedena u sjedilačkim položajima, idealno svakih 30 minuta te ograničiti njihovo kumulativno trajanje, idealno na 5 sati dnevno.
Naravno sjedeći rad nije moguće potpuno zabraniti i zamijeniti, primjerice, u potpunosti stojećim radom, jer potonji s vremenom može dovesti do drugih zdravstvenih problema (prokrvljenost, bolovi u leđima i sl.). Zato je potrebno dati prednost izmjeni različitih radnih položaja u borbi protiv rizika povezanih sa sjedilačkim položajima. Naravno, sve mjere prevencije i u ovom slučaju odnose se na rad u prostorijama poslodavca, ali isto tako i na rad na izdvojenom radnom mjestu, kao i na rad na daljinu.
Vitomir Begović